Klenovica.com.hr

Hrvatska je potencijalno pomorska zemlja, ali to nismo dovoljno iskoristili, kao ni golemo blago – more koje imamo, rekao je u Klenovici predsjednik RH Ivo Josipović na kraju cjelodnevna boravka u Primorsko-goranskoj županiji.

U malo ribarsko mjesto, kolijevku ribarstva na sjevernom Jadranu s jedva 400 stanovnika, Klenovicu pored Novog Vinodolskog, domaćin, primorsko-goranski župan Zlatko Komadina, predsjednika države doveo je u povodu skorašnjeg početka dogradnje lukobrana čiju će prvu fazu s 10 milijuna kuna financirati Ministartvo mora, prometa i infrastrukture te s po 2,5 milijuna Primorsko-goranska županija i Grad Novi Vinodolski.

Takav model Josipović je nazvao uzorom suradnje različitih razina vlasti i pokazateljem kako se dobro radi. Budući da je papirnati dio posla završio, početak gradnje najavljen je za jesen, odnosno po završetku ovogodišnje tursitičke sezone.

U Klenovici, ribarskome mjestu nedaleko od Novog Vinodolskog, 22.05.2008 je održana svečanost u povodu podizanja dviju tunera na mjestima gdje su nekad bile. Tunere su promatračnice s ljestvama, a podizane su kako bi ribari pratili kretanje tuna u moru.Po jedna tunera bila je na obali i na otočiću ispred Klenovice od početka lova tuna s kraja 17. stoljeća, ali ih od šezdesetih godina prošlog stoljeća više nema.

Obnovljene tunere dugačke su oko dvadeset metara, a služit će kao spomenici i za turističke svrhe. Postavljene su zahvaljujući ribarima iz Klenovice i čelnicima Novog Vinodolskog te uz suradnju predstavnika senjske Šumarije i Hrvatskih šuma. Najveći pojedinačni ulov svojedobno je, prema pamćenju žitelja Klenovice, bila tuna teška 325 kilograma, a najveća količina ulovljene tune bila je 1200 komada, od kojih je svaka prosječno imala desetak kilograma. Inače, na Kvarneru je bilo nekoliko mjesta za lov tuna, a tunere su bile na Preluku, u Bakarskome zaljevu, na mnogim mjestima na otoku Krku i drugdje.

Zbog uglavnom nepristupačne obale i malobrojnih uvala, ribe su se pretežito lovile mrežama stajaćicama “na zabod”, u koje bi se zaplele. S tunera su ribari danju i noću pratili kretanje jata. Danju se, kad bi se tune kretale, mogla vidjeti morska pjena ili pak trenje mora. Noću se, pak, sa straže moglo vidjeti jako svjetlo koje je označavalo kretanje tuna. Ako je bilo loše vrijeme, poput jakog vjetra, dolazak tuna objavljivao se zvonom. Tunolov na Preluku spominje se davne godine 1438., a vlasnici mnogih tunolovki na Kvarneru bili su u 16. i 17. stoljeću knezovi Zrinski i Frankopani.